MEDIJACIJA NA TV PRVA – GOST BLAŽO NEDIĆ

U emisiji ’’150 minuta’’ na televiziji Prva, voditelj Maja Nikolić ugostila je predsednika Nacionalnog udruženja medijatora Srbije i medijatora, Blažu Nedića, gde se govorilo o prednostima medijacije i razlozima zašto još uvek nije dobila širu primenu u Srbiji.

Iako se novi Zakon o posredovanju u rešavanju sporova se primenjuje već dve godine, broj postignutih dogovora u medijaciji je dalje mali. Tokom 2016.godine broj rešenih predmeta na ovaj način je 200 od 330 000 predmeta koji su rešavani u sudovima, ističe Nedić za TV Prva.

Ministarstvo pravde je licenciralo oko 400 medijatora, što je zadovoljavajuć broj, međutim oni mali broj predmeta dobijaju na rešavanje. Medijacija je potpuno dobrovoljna, te način do kojih predmet može doći u njihove ruke je da se stranke same obrate, dok bi sud trebalo u većem broju da upućuje stranke na posredovanje. U praksi se jako mali broj predmeta uputi medijatorima na rešavanje, iako Zakon o parničnom postupku nalaže sudovima da daju strankama obaveštenje o mogućnosti medijacije.

Blažo Nedić TV PRVANa pitanje zašto sudije ne bi sebi olakšale posao, time što bi stranke uputile na medijaciju, Nedić ističe da stroga formalnost sudskog postupka znači da sud postupa po pravilma procesnih zakona i po sudskom poslovniku, a u njemu nisu sadržane odredbe koje regulišu upućivanje predmeta na medijaciju. Ni advokati ne poznaju dovoljno medijaciju, a jedan od razloga za to je i što se ona ne izučava dovoljno na pravnim fakultetima, te je u relativno malom broju i preporučuju.

Sve vrste sporova su pogodne za rešavanje putem posredovanja, a to mogu biti porodični, imovinski, radnopravni, brakorazvodne parnice, sporovi u lokalnoj zajednici i drugi.

Što se medijatora tiče, sve profesije mogu biti medijatori, ne postoji ograničenje. U Srbiji ih ima oko 420, od kojih su trećina advokati, a to mogu biti na primer i ekonomisti, profesori, psiholozi. U praksi svuda u svetu, kao i kod nas, sudeće sudije mogu biti medijatori, samo van radnog vremena i bez naknade.

Glavni benefiti medijacije su brzina, manji troškovi, kao i očuvanje postojećeg odnosa stranaka, jer se postiže obostrano odgovarajuće rešenje, navodi Nedić. Pod određenim jednostavnim uslovima, sporazum ovako postignut, ima snagu izvršne isprave. Ušteda u vremenu se ogleda u tome da se do rešenja dođe uglavnom za 2 do 3 meseca, osim u komplikovanim slučajevima koji mogu duže potrajati, ali opet daleko brže nego da se ide sudskim putem.

Ministarstvo pravde priprema izmene Zakona o sudskim taksama, gde će postojati odredjeni podsticaj ukoliko se spor iz medijacije ređi u odredjenom trenutku u parničnom postupku.

Mi ne treba da budemo razočarani ovim relativno malim brojem u drugoj godini primeni Zakona, jer i u Evropi  dosta ima problema upućivanja na medijaciju. Jedan od svetlih primera je Italija, koja zahvaljujući novom zakonu od 2011.godine, koji uvodi obavezan preliminarni razgovor sa medijatorom, je u prošloj godini rešila oko 200 000 sudskih predmeta putem medijacije. Još jedna bitna stvar koju su Italijani uveli je ovlašćenje suda da naredi medijaciju, i na taj načun su sudije ovlašćene da upute stranke u slučajevima kada procene da je predmet pogodan za rešavanje putem medijacije.

Stečajni upravnik Žarko Popović govorio je za TV Prva o svom primeru u praksi.

Prema Popoviću, prednosti medijacije su u tome što se spor rešava brže. Parnica bi trajala 3 godine, a medijacijom je konkretan slučaj o kome je govorio, rešen je za 7 meseci. Smarta da je ovaj način rešavanja spora i jeftin i  dobar za onu stranu koja ima da plati određen iznos, a ulaskom u parnicu bi nastupaju izuzetno veći troškovi.

Autor: I.L.