Pravda se može dostići samo medijacijom!

Dr Srđan Šimac je nedavno na svom zvaničnom Linkedin profilu objavio svoje viđenje o tome da li medijacija može unaprediti pravosudni sistem. Svakako da o ovoj temi nema kompetentnije osobe u Hrvatskoj da govori, imajući u vidu da je gospodin Šimac i sudija i medijator. On ističe da su se društvo i pravo izmenili dramatično a da su pravne institucije ostale gotovo nepromenjene. Svrha prava je da osigura red, a ne pravdu, koja prestavlja nedostižni ideal, i ako većina građana misli baš suprotno. Cilj sudskog parničnog postupka nije istina i pravda, već rešenje spora kroz nametanje mira sukobljenim stranama. Ipak, svako nametanje rađa nezadovoljstvo, te nepostoji mogućnost da se „pravda“ oseti kod obe strane. Stranke pravdu mogu dobiti samo jedna od druge, „Zato je vrijeme da povez preko očiju Božice pravde ponovno više ne bude samo modni detalj“, ističe Šimac.

Zadatak moderne države je da omogući da pravda bude ostvarena u najvećoj meri. Najviši stupanj pravde građani mogu ostvariti samo u postupcima u kojima ravnopravno i aktivno učestvuju, kroz međusobno uvažavanje i dijalog. Za funkcionisanje društva veoma je bitno poverenje koje građani imaju u institucije, a to poverenje se može steći uvođenjem demokratije u sporenje. „Građanski sudovi postali su pravne arene u kojima se stranke bore za pobjedu svim dopuštenim sredstvima. Njihova početna suprotstavljenost, u parnici eskalira do neslućenih razmjera i one gube kontrolu nad postupkom i rezultatom. Parničnu igru vode isključivo pravni profesionalci, a stranke u njoj postaju pasivni promatrači“, navodi Šimac.

Otpor i inertnost pravne profesije prema promenama je takođe gorući problem. Postoji poprilična inercija i upornost zakonodavca te još uvek pretežnog dela pravne profesije, u ignorisanju ozbiljnosti opisanog stanja i u zadržavanjustatusa quo. Odgovor društva na tu inertnost je potraga za efikasnijim načinima rešavanja sporova izvan tradicionalnog sistema rešavanja sporova.

Pravnici su dužni da ovladaju novim nepravnim znanjima i veštinama i dodati ih onim pravnim koje već najbolje znaju, i pomoći strankama u rešavanju sporova primarno mimo sudova. Oni se trebaju oduprieti uverenju da znaju što je za stranke najbolje. To niko ne zna bolje od samih stranaka.

Ni jedan sistem, ne može trajno opstati u svojoj monolitnosti. Svaki sistem koji se pozitivno ne mijenja, degenerira. Ako pravna profesija želi da zadrži relevantnost u društvu, treba se brzo prilagoditi promenama koje sa sobom nose tehnološka revolucija, globalizacija te novi zahtevi i potrebe korisnika pravnih usluga, naglašava Šimac.

„Mirenje kao generator promjena u pravosudnom sustavu i pravnoj profesiji

Mirenje (medijacija) ima kapacitet generatora pozitivnih promjena u pravnom sustavu i sposobnost oslobađanja tog sustava i pravne profesije od nedostataka i problema što ih opterećuju. Ideja je da se strankama dopusti veći stupanj kontrole nad sporovima u parnicama i najveća moguća kontrola u postupcima mirenja. Riječ je o dva različita, a opet sasvim komplementarna sustava javne i privatne pravde. Njihovom implementacijom u jedinstveni sustav rješavanja sporova, društvo uzima i osigurava najbolje od tih dvaju svijetova.

Moderno društvo više ne može bez ovih jednakovrijednih dijelova sustava rješavanja sporova. Takav novi sustav uz pomoć pravnih profesionalaca novog kova („new lawyer“ ; „problem solver“), u mnogo većoj mjeri se približava stvarnim potrebama njegovih korisnika. Ni pravo ni pravne institucije, a ni pravna profesija, ne mogu ispuniti svoju društvenu ulogu niti opravdati svoje postojanje, ako su odvojeni od građana i društva. Ni jedno društvo više ne može priuštiti parnični postupak kao normu“.

Ostatak stručnog teksta možete pročitati ovde.