Blažo Nedić o medijaciji i advokaturi

 

Blažo Nedić, je u svom autorskom članku za blog Advokatske komore Srbije, dao svoje stručno gledište o odnosu medijacije i advokature. Kao istovremeno i advokat i medijator, gospodin Nedić je kopententno, sveobuhvatno, koncizno i argumentovano pojasnio taj odnos.

Pored istorijata medijacije u Srbiji koje doseže do 2001. godine, te o usvajanju prvog Zakona od medijaciji 2005. godine i formiranjem Republičkog centra za medijaciju, u članku možete pročitati i kroz kakve su sve nedaće prošli „prvaci medijacije“ u Srbiji, te zašto smo skoro posle 15 godina i dalje na početku.

Jedan od bitnih razloga ne oživljavanja medijacije jesu i brojne predrasude o njoj. Predrasudama nisu bili imuni ni advokati. Nedić ističe da pored toga što advokati mogu biti i medijatori,  u praksi će biti mnogo veći broj njih koji će  svoju ulogu imati kao punomoćnici klijenata u postupcima medijacije.

Uloga advokata kao punomoćnika je od izuzetnog značaja. Čak šta više, pojedinim slučajevima je i presudna za odluku klijenta da svoj spor pokuša da reši putem medijacije:

  • advokat pre svega procenjuje da li je konkretan slučaj pogodan za medijaciju i u tom smislu savetuje svog klijenta;
  • advokat savetuje klijenta i učestvuje u izboru medijatora;
  • priprema klijenta, kao i samog advokata, za medijaciju veoma je bitna, jer je strategija za zastupanje u medijaciji dijametralno suprotna od tradicionalnog zastupanja pred sudom;
  • advokat i klijent za medijaciju moraju pripremiti sve da bi sporazum, ukoliko je to moguće, bio postignut istog dana, jer je „odlaganje“ medijacije izuzetak a ne pravilo;
  • advokat tokom celokupnog postupka medijacije zastupa i štiti interese svog klijenta;
  • advokat učestvuje u pregovaranju i savetuje klijenta o bitnim pravnim i drugim aspektima mogućih rešenja;
  • advokat u ovom procesu „sarađuje“ sa medijatorom i doprinosi da se postigne sporazum koji odgovara interesima i potrebama klijenta;
  • advokat učestvuje u sastavljanju i sprovođenju sporazuma postignutog u procesu medijacije.

Blažo Nedić o advokaturi i medijaciji

Ukoliko medijacija ne ishodi sporazumnim rešenjem, advokat i klijent u svakom trenutku mogu da se vrate u sudski ili drugi postupak, jer pozitivni propisi štite strane u medijaciji od gubitka procesnih prava usled prekluzije, a daju i određene podsticaje ukoliko se spor reši putem medijacije.

Prednosti medijacije za advokate su višestruke. Advokat ovladava novom „veštinom“ koju može primeniti u pogodnim predmetima i ponuditi je kao uslugu svom klijentu, koji će u tom slučaju razumeti da je advokat pokušao sve da bi postigao brzo i efikasno rešenje problema, u najboljem interesu klijenta. Tako izgrađeno poverenje između klijenta i advokata teško je poljuljati. Za razliku od sudskog postupka, u medijaciji, advokat i klijent zadržavaju „kontrolu“ nad trajanjem, troškovima, a ultimativno i ishodom celokupnog spora, jer odluka ne može biti doneta bez njihove saglasnosti. Medijacija omogućava advokatima da efikasnije upravljaju predmetima i da svoje kapacitete pravilno rasporede na one sporove koji nisu pogodni za rešavanje putem medijacije. Konačno, medijacija doprinosi povećanju profesionalnog ugleda i reputacije advokata.

O ulozi advokatskih komora, u cilju modernizacije advokatske prakse i podizanja kapaciteta advokature, i radi pravovremenog zauzimanja pozicija na budućem „tržištu medijacije“, kao i o ostalim bitnim temama za advokaturu i medijaciju, možete pročitati ceo članak na sajtu Advokatske komore Srbije.

Ceo članak: Blažo Nedić o medijaciji i advokaturi na sajtu Advokatske komore Srbije